Osim oho/ooo, koji bi se u ovom kontekstu najbolje uklopili, tu je i "uuuu" sa onom intonacijom koja označava iznenađeno divljenje (uuu, što ti je dobar novi kaput!)
Sad kad razmišljam o tome, imam utisak da se upotreba wow kod nas delimično "pomerila" po značenju, ili je ja bar tako doživljavam kod onih koji naglašeno imitiraju engleski izgovor (dakle ne vau nego uau) što me neodoljivo podseća na "miko fo". (Ili to samo govori zloba iz mene.)
I još nešto, valjda ne zalazim u oftopik: ima nekih usklika sa vrlo preciznim značenjem koje, međutim, ne može da se prenese samo zapisivanjem jer je glavna stvar u intonaciji, npr. kad neko iznese argument a protivnik u raspravi započne odgovor otegnutim "Aaaa!…" (="tu sam te čeko")