Српски језички атеље
Српски језички атеље => Превођење => Тему започео: Шоми у 3. 03. 2013. у 09.51
-
http://en.wikipedia.org/wiki/Metanarrative
За оне које мрзи да иду на линк:
A metanarrative refers in critical theory, and particularly in postmodernism, to a supposedly comprehensive explanation, a narrative about narratives of historical meaning, experience or knowledge, which offers a society legitimation through the anticipated completion of a (as yet unrealised) master idea.
Тј.
„У критичкој теорији, посебице у постмодернизму, наводно је свеобухватно објашњење, приказ приказа̂ историјског значаја, искуства или знања који тражи друштвено признање кроз очекивано остварење (а још неостварене) главне замисли.“
Има ли неко да се разуме у материју и зна како се зове ово код нас? Као што у језикословљу имамо метајезик, тј. језик о језику, тако и овде постоји изгледа нешто слично, само ми *метанаративи и томе слично звучи крајње идиотски и као површно преведен и квазинаучан израз.
Ја бих ту оставио метаприказ, али да не измишљам сада израз, можда неко зна.
-
Meaning nije značaj, nego značenje. Takođe, ne bih nakon drugog zareza koristila glagol biti, jer (meni barem) treba dva tri puta da pročitsam da bih shvatila odnose u rečenici, nego bih išla radije sa doslovnim prevodom — odnosi se na…
Takođe bih umesto od istorijskog značenja, iskustva i znanja… radije prevela kao sa istorijskim značenjem, iskustvom i znanjem.
Metapripovedanje? Metapripovetka? Vidim na njiki da je narrative = story. Metapriča? Mada, to bi bila valjda pripovetka?
-
Значења, да, грешка у брзини.
Takođe bih umesto od istorijskog značenja, iskustva i znanja… radije prevela kao sa istorijskim značenjem, iskustvom i znanjem.
Нисам ни написао од.
-
Narativi su kulturno i istorijski određene reprezentacije istorijskih iskustava i znanja o svetu u kolektivnoj svesti. Mi imamo narativ o Kosovskom boju, narativ o turskom ropstvu itd. To je poznat posmodernistički termin, i mislim da se ne koristi nijedna druga reč u tom značenju. Metanarrative biće, prema tome, metanarativ.
"Metanarativ se u kritičkoj teoriji, a posebno u postmodernizmu, odnosi na jedno hipotetičko sveobuhvatno objašnjenje, narativ o narativima, istorijskih značenja, iskustava i znanja, koje pruža društvenu legitimaciju kroz očekivanje ostvarenja svoje (još neostvarene) osnovne zamisli."
-
Значи, ипак остаје тако? Добро… (глупе ли речи)
-
Da, samo sam napravio grešku gore, ne hipotetičko sveobuhvatno objašnjenje, nego hipotetički sveobuhvatno. Ili kako već prevesti supposedly (navodno je, po meni, allegedly; ovde nije taj smisao)…
-
"Metanarativ se u kritičkoj teoriji, a posebno u postmodernizmu, odnosi na jedno hipotetički sveobuhvatno objašnjenje, narativ o narativima, istorijskih značenja, iskustava i znanja, koje pruža društvenu legitimaciju kroz očekivanje ostvarenja svoje (još neostvarene) osnovne zamisli."
Признајем да не разумем шта ово значи. [neznam]
-
Pa nije lepo sročeno ni na engleskom. Ja nisam ekspert, ali narativi su prosto priče o istorijskim događajima, priče koje simbolizuju neke vrednosti, priče koje imaju funkciju izgradnje nekog identiteta. To su priče putem kojih ljudi i ljudske zajednice grade svoje razumevanje sveta. Narativi su po pravilu kulturno i istorijski uslovljeni, tj. svaka zajednica ima sopstvene narative, koji se menjaju kroz vreme.
Međutim, modernost je težila izgradnji jednog velikog narativa, metanarativa, navodno kulturno univerzalnog, pa čak i aistorijskog, koji bi obuhvatao u jedinstvenu strukturu pojedinačne male narative, koji imaju funkciju partikularnog razumevanja, jedinstvenu strukturu koja bi pružila globalno objašnjenje i opšti model ponašanja, razumevanja i verovanja. Postomodernizam konstatuje neuspeh modernosti u tom poduhvatu.
-
До сада су преводиоци фило
сзсзсзсофских дела најчешће користили израз метанарација.
Иначе, сматра се да је израз "сковао" постмодерниста Жан-Франсоа Лиотар.
-
Da, mada on metanarativ, koliko ja znam, koristi u značenju samosvesnog narativa tj. naratora. Ovde kao da su ta značenja malo pobrkana (ili sam ja nešto pobrkao)…
-
Međutim, modernost je težila izgradnji jednog velikog narativa, metanarativa, navodno kulturno univerzalnog, pa čak i aistorijskog, koji bi obuhvatao u jedinstvenu strukturu pojedinačne male narative, koji imaju funkciju partikularnog razumevanja, jedinstvenu strukturu koja bi pružila globalno objašnjenje i opšti model ponašanja, razumevanja i verovanja. Postomodernizam konstatuje neuspeh modernosti u tom poduhvatu.
Пажљиво сам ово прочитао, сад ми је јасније.
Не тежи томе модерност, ма шта тај израз значио (да те сад не п(р)озивам да дефинишеш појам који користиш), него глобализам.
-
"Metanarativ se u kritičkoj teoriji, a posebno u postmodernizmu, odnosi na jedno hipotetički sveobuhvatno objašnjenje, narativ o narativima, istorijskih značenja, iskustava i znanja, koje pruža društvenu legitimaciju kroz očekivanje ostvarenja svoje (još neostvarene) osnovne zamisli."
Признајем да не разумем шта ово значи. [neznam]
Pa nije ni a engleskom najjasnije. Zato sam ja u prevod i unela neke izmene, kako bi bilo jasnije.
Nisam znala da se to na srpskom zove narativ…
Šomi, pardon. Učinilo mi se da stoji "od"…
-
Zorane, modernost (http://en.wikipedia.org/wiki/Modernity) je period koji počinje privrednom i demokratskim revolucijama krajem 18. veka, i dostiže vrhunac krajem 19. i početkom 20. veka. Modernost je zapravo projekat, čiji je osnovni imenilac progres. Predmet je sporenja da li je vreme koje živimo i dalje moderno vreme ili se modernost završila sredinom 20. veka, a današnje vreme se odlikuje drugim privrednim i društvenim kretanjima, i pre svega drugačijom svešću, tj. drugom verom i drugim viđenjem sveta. Postmodernisti smatraju da je modernost mrtva. Globalizacija je nešto drugo, mada je svakako u vezi sa starim projektom modernosti (zato se govori o neopozitivizmu, neoimperijalizmu, neoliberalnom kapitalizmu itd.).
-
Na vikipediji na srpskom stoji veza ka modernizmu. [ccc]
Ja taj istorijski period znam kao moderno doba, ne kao modernost. Meni se čini da je to samo kalk s engleskog…
-
Метанаратив би онда могао да се протумачи као шаблон, navodno kulturno univerzalnog, pa čak i aistorijskog, koji bi obuhvatao u jedinstvenu strukturu pojedinačne male narative, koji imaju funkciju partikularnog razumevanja, jedinstvenu strukturu koja bi pružila globalno objašnjenje i opšti model ponašanja, razumevanja i verovanja, у коме би било места само за оне субнаративе који се уклапају у слику света коју намеће Модерност. (modernost je težila izgradnji jednog velikog narativa, metanarativa…)
То је глобализација пар екселанс, која се не спроводи само на економском плану безочном пљачком, него и на културном, верском и историјском плану, безочним наметањем своје Истине.
-
То је онда само накнадна теоријска потпора за "победник је ко пише историју", тј није важно шта је било него ко је више објавио, ко има јаче медије, ко има мрежу за међусобно цитирање, ко објављује антологије и бира ко ће да буде избачен а ко не, и на крају ко има пара да плати стварање оваквих теорија?
Изгледа као део оног "све је текст, и текст је све".
-
Kakvih ovakvih teorija?
-
Kakvih ovakvih teorija?
А, шта ти мислиш, чему би служио тај метанаратив? И коме?
Лепо рече расејани матори зајебант, али озбиљно, да победници пишу историју.
И настоје да пуштају у њу, као што ја рекох, само субнаратве и субсубнаративе који се уклапају у општу слику коју су они пројектовали.
-
Ma koji oni? Pobednici nad kim? Narativi se ne tiču samo istorije, mi svakodnevno živimo narativ o Evropskoj uniji, narativ o "srpskim nacionalnim interesima", narativ o zloj prirodi Amerike, narativ o bratstvu Srba i Rusa, narativ o zlim i primitivnim Albancima itd. Je li ih neko zabranjuje? Svako vreme i svaka zajednica ima svoje narative.
-
Ovo skretanje u politiku je bilo sasvim nepotrebno. Pošto je traženi prevod dat, ne vidim svrhu daljeg oftopičenja.