С тим што неку језичку особину можеш да имаш а да је не изговараш. Можеш да имаш језички осећај и за реч коју никад ниси чуо или изговорио.
S tim što "imati osećaj" nije ekskluzivno jezička osobina, nego može biti i socijalna - "imati osećaj za tuđe potrebe" - estetska - "imati osećaj za lepo" - finansijska - "imati osećaj za dobar posao" - itd. Ali i dalje nisi dokazao da je "imati osećaj" opravdanje za "imati
grâđa", jer nije. (Još bi tešnja, čvršća bila argumentacija da iz "imati osećaj" pravolinijski sledi "imati glad/žeđ", jer su i glad i žeđ telesni osećaji, ali se u srpskom jeziku jednostavno ne kaže "imati glad/žeđ", ma koliko se iko upinjao da dokaže da to nije negramatično. A ako to ne može, ne može ni još "labaviji" slučaj "imati
grâđa".)
И уместо да истражиш те случајеве, што је заиста посао лингвистике, ти контрираш и покушаваш да побијеш врло логичне тврдње.
Inherentna konzervativnost jezika daje meni za pravo - ispravnost onoga što dosad nije zabeleženo u dovoljnoj učestalosti i na dovoljno širokom prostoru mora se eksplicitno dokazati. Kao što sam gore istakao, apsolutno je vrlo logično govoriti "imam glad/žeđ" (i dala bi se odmah ispaliti serija argumenata u korist takvog izraza), ali se tako ne govori. Na potpuno isti način, možda jeste vrlo logično reći "imam
grâđa", ali se tako ne kaže.
Како ћемо објаснити „оно његово широко Ш“, „памтим његове дугозлазне“ (ако је његово, значи да их он има).
To što se negde može upotrebiti prisvojna zamenica ne znači da se može upotrebiti i glagol "imati." Ako kažeš "oni naši dani", možeš li reći "imali smo one dane"? Ne (sem ako ne pišeš reklame za higijenske uloške). Ako kažeš "naša ljubav", možeš li reći "imamo ljubav"? Ne. (Možeš reći "volimo se" ili "u ljubavi smo".) Ako kažeš "naš seks", možeš li reći "imamo seks"? Ne. To je takođe strani uticaj ("to have sex" i sl.). Gubiš iz vida da prisvojna zamenica može stajati i da bi označila karakterističnost nečega za nešto ("Boni i Klajd su u svojoj mahnitosti počinili teške zločine" - ali Boni i Klajd nisu imali mahnitost, nego su bili mahniti), povezanost nečega s nečim ("Tadić je fascinirao svoju Srbiju" - ali Tadić nije imao Srbiju), a ne isključivo puko pripadanje.