Malo sam tražio po gramatikama o konstrukcijama sa odričnom zamenicom i (trpnim) pridevom, kao što su
ničim (ne)izazvan,
nikad (ne)viđen,
nigde (ne)ostvaren, ali nisam našao mnogo. (Zapravo, nisam se baš ni upro tražeći). Čika Klajn u RJN kaže sledeće:
nikad neprežaljen i slični spojevi sadrže odrečni izraz ispred glagolskog prideva koji je i sam negiran: tako isto i nikad neslućena sreća, nikad neostvarene zamisli, ničim neizazvane sankcije, ni od koga nezaboravljen događaj, nigde nezabeleženi podaci itd. Nije dobro nikad prežaljen, nigde zabeleženi i sl, što se kosi sa pravilom o dvostrukoj negaciji. Jedino uz prilog nimalo upotrebljava se i glagol u potvrdnom obliku: ,,Nimalo zbunjen, Milan odvrati…’’ običnije je nego ,,Nimalo nezbunjen…"
Meščini da se za ovo slabo haje, i da se u ŠNM, a bogme i po štampi, više koristi pridev u potvrdnom obliku. Klajn se time malo šire bavio i
u NiN-u, a o tome se malo pričalo i na
jezičkom forumu B92, a sve to uz priličan otpor prema Klajnovom stavu.
Kako zastupam tezu da ne može biti da maternji govornici nemaju osećaj za gramatičnost sopstvenog jezika, ja ovu negaciju osećam opcionom, pošto je u 99% slučajeva značenje nedvosmisleno i sa njom i bez nje (zapravo, ne mogu da se trenutno opsetim neke dvosmislene situacije). Sličnu opcionost negacije imamo u konstrukcijama kao što su
Sačekajte dok (ne) dođem, ili
Osim ako (ni)je zakonom drukčije određeno (o potonjem tipu dala bi se otvoriti i posebna tema).
Na primer, kod Rundeka imamo "
I da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu ljubav".
E da, problem se javlja kad umesto glagolskog prideva, imamo običan pridev u komparativu: članak iz Danasa ima naslov "
Strani investitori nikad oprezniji". Očito bi "
…nikad neoprezniji" obrnulo smisao, iako se uklapa u Klajnovo objašnjenje o duploj negaciji (jer je skraćenje od
nikad nisu bili oprezniji). Zašto bismo uopšte razmišljali da li je pridev glagolski ili ne, kad odsustvo negacije uvek nedvosmisleno vrši posao?
Šta vi mislite?