Evo da pokušam, Rančeru za ljubav (но хомо).
Ako bismo podrazumijevanje "iz konteksta" uzeli kao valjan argument, onda bismo mogli da kažemo i da je pravilno ako neko kaže da je "iz Niš" jer iz konteksta možemo da zaključimo da je on iz (grada koji se zove) Niš.
"Pravilno", kada je o jeziku reč, ima smisla upotrebljavati kada se govori recimo o nepravilnim naspram pravilnih glagola; "pravilno" je loš sinonim za "standardno", a to je ono o čemu ovde govorimo.
To da "iz Niš" nije standardno znamo jer se ne javlja u standardnom jezičkom uzusu. Argument učesnika ove rasprave da konstrukcije o kojima govorimo jesu standardne upravo je to što se u standardnom jeziku javljaju. Ne u literaturi o standardnom jeziku (dokaz te vrste, kao što si i sam primetio, još niko nije proizveo), nego u jeziku samom. Straight from the horse’s mouth.
Ovaj deo je, rekao bih, ključan:
Izostavljanje dopune akuzativa svojstveno je kolokvijalnom govoru, nikako književnom.
Kolokvijalno nije suprotno književnom, ako uzmemo da je književni jezik nešto stariji termin za standardni jezik (a ne jezik lepe književnosti, ili nešto slično). I standardni jezik ima raspon stilova od formalnijih od manje formalnih, i dolazi kako u pisanom tako i u govornom obliku.
Imaš dakle korisnike standardnoga srpskog jezika na ovoj temi, imaš te lektore koje spominješ, koji ovakve konstrukcije ne ispravljaju. Koja količina empirijskih dokaza je potrebna da ti promeni mišljenje?