Evo pitah ja devojku koja je upravo doktorirala na jezicima, doduše nije katalonski, ali joj je katalonski maternji, a struka joj je španski kao strani jezik.
Elem, ovako mi je rekla, iako se ja nekako ne slažem s tim prema onom što čujem, ali dok je objašnjavala to je zvučalo ovako:
G ispred E i I kao i J se čita kao neki glas koji najviše liči na naše Ž
G ispred drugih samoglasnika se čita kao G
G ispred suglasnika ili na kraju reči se čita kao glas koji naviše liči na naše Đ (ovo je ujedno i odgovor na tvoje pitanje, Joe)
Ja se ne bih ovde složila jer ja jasno čujem Đirona, a ne Žirona, Đaume, a ne Žaume, Đoan, a ne Žoan itd. dok npr. u Pujol čujem to Ž (Pužol). Da budem iskrena, bilo bi mi logičnije da bude i Puđol, a ne Žoan, Žaume ili Žirona.
Eto, ne znam šta da vi kažem. Meni to jako odudara od onog što ja čujem kad ljudi ovde pričaju. Problem je u tome što kad ih pitaš (nije ova devojka prva koju pitam isto pitanje), dakle, kad misle i paze šta govore, onda mi kažu da je Ž, ali ako im kažem da mi odmah kažu Joan, Jaume Girona, jasno ih izgovaraju glasom koji liči na Đ.
Umesto da mi razjasne stvari, samo su me još više zbunili.