Verovatno je mislio na oblike tipa doktorica, profesorica, koji su takođe karakteristični ne samo za Hrvatsku i Bosnu nego i za Vojvodinu i Zapadnu Srbiju.
На то сам мислио, да. У мом окружењу преовлађују облици на -ка, а
-ице сам чуо још једино у Војводини, па ме зато ови облици првенствено асоцирају на хрватски. Редовно гледам филмове с хрватским титлом, ваљда и због тога.
Moguće je da je to slučaj i sa oblicima praona, čistiona.
Могуће. На Гуглу за
праона и
чистиона налазим
Пчелицу,
Елегантисимо,
Белу,
Бели лабуд и
Попс из Новог Сада и
Зору из Суботице.
E sad sam ja zbunjena. Kako te -ica asocira više na hrvatski nego na srpski?
Нисам знао да су и у хрватском заступљени ови облици док сад нисам претражио Гуглом.
Ne moraju svi i u svim krajevima zemlje imati isto osećanje o formalnosti određenih oblika.
Наравно, зато сам и отворио тему, да видим да ли су и вама необични и неформални као што су мени. Опет кажем, обично овакве творенице и јесу неформалне; на пример, ХЈП за
чистиона наводи да је разговорни облик. Нађох сад и овај чланак (ја подебљô):
Kupaona ili kupaonica
Imenice koje se tvore sufiksima ‑ona i ‑onica pripadaju takozvanim mjesnim imenicama. Tvore se od infinitivne osnove i uglavnom označuju prostoriju ili zgradu u kojoj se odvija ono što glagol od kojeg su nastale izriče (prema glagolu kupati: kupa‑ + ‑ona/‑onica > kupaona/kupaonica).
Normativna literatura prednost daje imenicama tvorenima sufiksom ‑ionica. Iako priznaje i postojanje oblika na ‑ona, uglavnom ih svrstava u razgovorni jezik. To konkretno znači da norma daje prednost upotrebi oblika čekaonica, čitaonica, kaznionica, kladionica, klaonica, kupaonica, praonica, predavaonica, prodavaonica, radionica, slušaonica, spavaonica, štedionica, učionica… pred oblicima čekaona, čitaona, kazniona, kladiona, klaona, kupaona, praona, predavaona, prodavaona, radiona, slušaona, spavaona, štediona, učiona…
Preporuka o davanju prednosti oblicima na ‑ionica odražava se i na tvorbu izvedenica, ponajprije pridjeva; naravno, ako izvedenice od pojedine imenice postoje. Tako pridjevi prema ovom tipu imenica glase primjerice kaznionički (na kaznionski), kupaonički (ne kupaonski) ili učionički (ne učionski).
Dobro imaš pravo, ne mora, ali nismo svi lingvisti pa da znamo svako dijalekt i govor u Srbiji. Laici se obično vode sopstvenim jezičkim osećanjem i to se ne dešava samo u Srbiji nego svuda u svetu. Otud verovatno i Rancerovo pitanje.
Тако је. Вуче,
разумеј нас лаике.