Poredeći mesta akcenta reči na -ina (pràšina - planìna itd.) video sam da se u akuzativu jednine i nominativu množine reči planìna na prvom slogu nalazi kratkosilazni (plȁninu, plȁnine). Bar Vukov Srpski rječnik tako kaže, dakle:
planìna
planìne
planìni
plȁninu (!)
plȁnino (?)
planìni
planìnom
plȁnine
planínā
planìnama (?)
plȁnine (?)
itd.
Ova pojava, da se akcenat samo u akuzativu jednine i nominativu (pa valjda i u akuzativu?) množine (vokativ ne računam jer se tu često akcentuje prvi slog) trosložnih reči povlači sa drugog na prvi slog, meni je dosad bila nepoznata, pa se pitam da li je to možda ipak zastarelo ili pak ima još reči kod kojih je to slučaj.