Ta druga tema je skrenula na španska dvostruka imena, a čini mi se da smo negde drugde već pretresali Žan-Žaka (ili Žana Žaka, ako ćemo promeniti stari način pisanja zbog jednog sumnjivog primera iz rečnika), pa sam tamo navodila drugi primer iz rečnika u Pravopisu, gde je nesumnjivo da je reč o dvostrukom ličnom imenu, a napisano je sa crticom:
Ле Пен, Жан-Мари (Jean-Marie Le Pen), не Лепен
Naravno da ni to ništa ne dokazuje, jer je ovde akcenat na pisanju prezimena baš kao što je i u primeru Žan Žak akcenat na transkripciji, ali ako ćemo se već ugledati samo na jedan primer pa iz njega izvoditi čitavo pravilo, što da to ne bude ovaj sa Žan-Marijem, koji ne podrazumeva menjanje ustaljenih navika u pisanju, u skladu je s promenom na koju smo navikli, a i potencira da je u pitanju jedinstveno ime sastavljeno od dva člana koji se nikada ne upotrebljavaju samostalno.