Jeste, imamo LJ kad god kratki jat dolazi iza L. Onda L + kratki jat daju LJE /ʎe/. (Imamo LJ nekad i u dijalektima i kad kratki jat dolazi iza labijala:
pljesma, mljera, življeti, ali to nije standardno. Dobro, to sad nije ni bitno.) Isto tako imamo i NJ kad god kratki jat dolazi iza N:
snjegovi, njega itd. To se zove
jekavsko jotovanje ili
najmlađe jotovanje. (U dijalektima se ono provodi i iza drugih dentala:
ćerati [< T + kratki jat],
đevojka [< D + kratki jat],
śekira [< S + kratki jat],
źenica [< Z + kratki jat] u dijalektima gde je u toj reči jat,
ćepanica [< C + kratki jat], ali u standardu ne. I to je sad nebitno.)
Dobro sam zapamtila kako razlikovati sa li ide -je ili -ije, ali ne znam kad se uopšte stavlja a kad ne. Sećam se da si ti nešto pričao da ide tamo gde je nekad bio onaj jat (staroslovenski, ne avio-kompanija ), i to je ono što me muči: kako znam da je negde bio jat (pod uslovom da nemam predznanje iz staroslovenskog kao ti, npr. )?
Nije potrebno predznanje staroslovenskog, jer ovo nema veze sa staroslovenskim. Kako znamo gde ima jat, a gde nema? Pa po tome što ga ima, ili što ga nema.
Tj. po tome što u oblicima date lekseme on pokazuje ili ne pokazuje svoje reflekse.
Dakle, u pitanju je čarobni krug. Kako da zamenim jat u ijekavskom? Refleksima IJE, JE, E, I, po njihovom distributivnom pravilu. Okej, a kako da znam gde se uopšte nalazi jat u reči? Pa po tome što se tu javljaju ti njegovi refleksi.
Znači, čitaj ijekavske tekstove, pamti reči sa jatom, i jedino tako možeš znati gde ide jat, a gde ne ide, ako nisi izvorni ijekavski govornik.
Drugačije ne umem da ti objasnim. Okej, može se manje-više pretpostaviti gde je jat u reči i pomoću znanja uporednoistorijske lingvistike, i staroslovenskog i praindoevropskog, praslovenskog i drugih slovenskih jezika itd., ali to je, naravno, besmisleno objašnjavati tako običnom govorniku koji ne zna te druge jezike.