Српски језички атеље

Српски језички атеље => Семантика и етимологија => Тему започео: SanelAaa у 5. 11. 2014. у 12.12

Наслов: Toponomastika, toponimija, toponimika
Поруку послао: SanelAaa у 5. 11. 2014. у 12.12
Koji se od ova tri termina koristi kod nas u značenju nauke o značenju i poreklu toponima?
Наслов: Одг.: Toponomastika, toponimija, toponimika
Поруку послао: J o e у 5. 11. 2014. у 13.12
Колико сам читао из те области, најчешће топонимија, ређе топономастика, изузетно топонимика. Томе одговарају и погоци на Кобису.
Наслов: Одг.: Toponomastika, toponimija, toponimika
Поруку послао: SanelAaa у 5. 11. 2014. у 17.56
Postavila sam ovo pitanje zato što je u nauci ovaj problem takođe raspravljan. Nisam sigurna kako danas stoje stvari, ali nekada se pod toponimijom i toponomastikom podrazumevala jedna te ista stvar.

Finka Božidar, Prilog utvrđivanju onomastičke terminologije.  Jezik 11 (1963), str. 60-62

U novije je vrijeme i u svijetu i u nas živo porastao interes za sakupljanje i proučavanje građe o vlastitim imenima, a osobito je živ interes za građu o geografskim imenima (toponimima). U vezi s time pojavila se posebna naučna disciplina kojoj su predmet upravo vlastita imena. Prema sadržaju i predmetu proučavanja ta se naučna disciplina grana u dvije glavne specijalnosti: jednoj su predmet imena ljudi i ljudskih zajednica, a drugoj  geografska imena. Za spomenutu je naučnu disciplinu u cijelini općeprihvaćen termin onomastika i odgovarajuće izvedenice onomastički (koji se odnosi na onomastiku), onomast(ičar) (onaj koji se bavi prikupljanjem i proučavanjem onomastičke građe), onomastik(on) (onomastička jedinica, tj.  sam naziv) i sl. Ostaje pitanje kako će se nazivati dvije specijalne grane onomastike, a osobito grana kojoj su predmet geografska imena, jer je ona u središtu lingvističkih interesa. Stručnjaci kao da o tome nemaju jedinstveno mišljenje. Bit će zato dobro da se to pitanje potanje osvijetli i pokaže kako se u našoj praksi dosad postupalo i ima li razloga za mijenjanje te prakse. Pitanje je terminološko. Treba priznati da mi nemamo konačno utvrđene terminologije ni za mnoge druge naučne discipline pa nikakva čuda što stručna terminologija nije definitivno fiksirana ni u našoj onomastici. Pitanje onomastičke terminologije nije do kraja riješeno ni u drugim slavenskim zemljama. Posljedica je takva stanja i u našoj zemlji i u drugim slavenskim zemljama da se svaki onomast ponovo susreće s tim problemom i rješava ga ad hoc, logično određujući semantički odnos i razlike između upotrebljenih termina. Zato je Prva konferencija slavenskih onomasta, održana u Krakovu (Poljska) od  22 — 24. listopada 1959. godine, postavila pred slavenske onomaste pitanje  fiksiranja i ujednačivanja onomastičke terminologije.1

Za granu onomastike kojoj su predmet geografska imena u našoj su literaturi u upotrebi tri varijante: toponomastika, toponimija i toponimika. Značenje je prilično neodređeno, tj. nije razgraničeno. Varijanta toponomastika često se uzima samo u značenju »nauka o značenju i porijeklu imena mjesta«.2 Za značenje »imenovanje, nazivanje mjesta« često se uzima termin toponimija.3 Takvo se njihovo značenje izvodi iz prvotnog značenja tih varijanata. Tu je, dakle, primijenjen  povijesni kriterij. Uz termin toponimija (»imenovanje,  nazivanje mjesta«) upotrebljava se i termin toponimika.4 Taj termin ima oslonac  u nekim drugim sličnim terminima grčkoga podrijetla, ali nije prikladniji od  termina toponimija jer bi on, historijski uzeto, trebalo da bude sinonim za toponomastiku, a ne za toponimiju (usp. botanika = nauka o biljkama, gramatika = nauka o jezičnom sustavu), ako se pravi razlika u značenju tih dvaju termina. Shvativši termin toponimika u ovom drugom značenju neki pisci upotrebljavaju termin toponomastika za značenje »imenovanje, nazivanje mjesta«.5 Drugi opet  istovremeno upotrebljavaju oba uobičajena termina (toponomastika i toponimija) sad u jednom sad u drugom značenju,6 odnosno istovremeno za oba značenja.7

U terminologiji je semantičko preciziranje jedno od osnovnih načela. Po tom načelu ni jedan termin ne bi smio biti ekvivalent za dva ili više različitih pojmova. Kao što se pokazalo, u našoj se onomastičkoj literaturi termini toponomastika i toponimija nisu do danas jasno izdiferencirali. Oba se izmjenično upotrebljavaju za oba spomenuta pojma. Ostaje pitanje da li će se ta dva termina upotrebljavati sinonimno, da  li će se njihova upotreba ograničiti samo na po jedan pojam ili treba revidirati shvaćanje o tim dvama pojmovima,  a u vezi s time i o njihovoj terminološkoj vrijednosti. Ovo, dakako, uz  uvjet da za sada apstrahiramo pitanje naše narodne terminologije u ovoj struci.

Naši vodeći onomasti (Skok i Hraste) nisu ta dva termina pojmovno  ograničavali ili samo na jedno ili samo na drugo značenje, nego su — bilo jednim bilo drugim  — obuhvaćali oba značenja zajedno svodeći ih na jedan, širi pojam. U njemu se sadržava kao prvo:  predmet, tj. sam toponim (»imenovanje, nazivanje mjesta«), a kao drugo: naučna obrada predmeta, tj. toponima (»nauka o značenju i porijeklu toponima«) Na taj se način mjesto jednog terminološkog ekvivalenta (bilo toponomastike bilo toponimije) za dva pojma dobiva pojmovno i terminološko jedinstvo, a to je u skladu s načelom semantičkoga preciziranja  termina. Nije, dakle, ovdje riječ o proširenju  pojma (o svođenju dva pojma pod jedan) nego o obuhvaćanju svih njegovih  funkcija i o njihovu fiksiranju pod jedan termin : toponomastika ili toponimija. Istoznačnost tih termina nije na smetnju jer su obje varijante glasovno  gotovo iste. Naša nam stručna literatura ne dopušta da se olako odreknemo jednoga na račun drugoga. Može se samo dodati da sadašnja praksa ide u prilog varijante toponomastika. Oslonac ima i u terminu  onomastika koji, kao što se pokazalo, supsumira proučavanje svih vlastitih imena, a prema njemu se nije u nas uobičajila varijanta ononimija.