Ni ja ne znam ko su danas pravi govornici čistog, pravilnog srpskog jezika, ali mnogi, da ne kažem svi, iz Valjeva, Čačka, Požege, Užica i svih krajeva zapadnije, odlično prolaze na akcentologiji (na fakultetu u Beogradu).
Zanimljivo je npr. da u Rečniku srpskoga jezika može da se nađe reč ’poljoprivredni’ sa kratkouzlaznim akcentom na drugom slogu (!ne znam da obeležim akcenat) i raspravljali smo o tome kako nikad nismo čuli da neko tako izgovara ovu reč, a onda, na jednom od ispita, pojavi se lik negde iz Bosne (valjda) i ispostavi se da je njemu to najnormalnije, tj. da ni ne zna za drugačije. Možete da zamislite profesorkino oduševljenje.
Akcenti… đavolja rabota za one koji nisu iz krajeva gde se iole pravilno govori. Drugo, ako nemamo sluha, i to može da bude veliki problem. Npr. ja mogu da razlikujem duge, ali kratke - nikako, eventualno kod sagovornika, mada i tu omanem. I uvek me je kopkalo, zašto se lakše pokupi beogradski naglasak, a ne recimo valjevski ili tako neki ’pravilniji’… Izgleda da je lakše da se raaazvlači
(da ne shvati neko pogrešno, i ja sam iz Beograda, tako da i ja spadam u te koji razvlače
) U svakodnevnom govoru to ni ne primećujem, fala bogu, ali jednom kad sam snimala neki materijala za faks, kuku!katastrofa, kao da nisam ja. Ko da sam njanjava
!