Аутор тема: Божји или Божији  (Прочитано 54701 пута)

0 корисника и 1 гост прегледају ову тему.

Ван мреже Зоран Ђорђевић

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.426
  • Говорим: енглески, француски, немачки, БХС, натуцам руски.
  • Родно место: Београд. Живим у централној Србији
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #15 : 1. 02. 2011. у 11.34 »
Запазио сам да последњих година људи пишу увек са великим Б, безмало и у псовкама.
Ваљда се плаше да не погреше, а да Он то однекуд не види, па за сваки случај… :)

Ван мреже Belopoljanski

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.255
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #16 : 1. 02. 2011. у 12.48 »
Ја увек користим велико Б, јер се односи на Бога. Обично се, ако се односи на бога, каже божански, а не Божји.

Ван мреже Зоран Ђорђевић

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.426
  • Говорим: енглески, француски, немачки, БХС, натуцам руски.
  • Родно место: Београд. Живим у централној Србији
    • Српски ми је матерњи језик
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #17 : 1. 02. 2011. у 13.56 »
Ја увек користим велико Б, јер се односи на Бога. Обично се, ако се односи на бога, каже божански, а не Божји.

Немо се љутиш, јеси ли прочитао расправу са ОДФ-а?

Ван мреже Belopoljanski

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.255
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #18 : 1. 02. 2011. у 14.43 »
Јесам. И тамо још онда, и сад кад сам се подсетио. Знам шта каже норма и, да парафразирам оно што рече Ђоле једном, нека ме нико не узима за пример како треба. :)

Ван мреже Belopoljanski

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.255
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #19 : 1. 02. 2011. у 17.36 »
Већ сам рекао да је то за мене као и говор о Сунцу, односно сунцу и Месецу, односно месецу. Лично се јежим куртоазне употребе великог слова у верничким текстовима (у шта не убрајам конкретно писмено обраћање неком великодостојнику, него приче о прослављању Крсне Славе у Православљу и коришћење великог О/Њ/К кад год се помене Он или се прича о Њему) и ово нема везе са тим, већ само са чињеницом да се ту управо мисли на Бога, а не на неког бога или бога као појам.


Ван мреже Stoundar

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.060
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #20 : 1. 02. 2011. у 17.38 »
Nije ti to dovoljan razlog za odstupanje od norme. Veliko slovo nije neutralno jer ostavlja utisak da je pisac vjernik. Ovo je sasvim u redu ako pisac to i želi da iskaže, ali nije u redu ako možda ne bi htio da naglašava svoj odnos prema vjeri. Ima ljudi kojima je religija privatna stvar.

[Ova poruka ide prije gornje.]

Ван мреже Stoundar

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 3.060
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #21 : 1. 02. 2011. у 17.42 »
Pa dobro, ali moraš biti svjestan toga da je norma učinila svoje, i da veliko slovo nije neutralno, bez obzira na to šta si imao u vidu.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #22 : 1. 02. 2011. у 19.03 »
Ne, u redu je odstupiti od norme u ličnom uzusu, u slučaju kada, kao Belopoljanski, pisac zaista tako shvaća koncept božanstva u govoru. Ali to onda svakako, što reče Stoundar, nije neutralan iskaz jer podrazumijeva činjenicu da pisac jeste vjernik. Da nije vjernik, ne bi ni mislio na konkretnog "samo jednog" Boga. Ali on misli, ako piše velikim slovom — jer, upravo, time ga stavlja baš u ravan Sunca ili Mjeseca; kao što postoji konkretno sunce Sunce i konkretan mjesec Mjesec, tako za pisca evidentno postoji i konkretan bog Bog, dakle on jest vjernik bez dvojbe. Time tekst dakako nije neutralan, ali to za nečiji lični uzus nije ni važno. (U nekome drugom registru, koji zahtijeva neutralnost, bilo bi važno.) Samim time pisac zaista svjesno i namjerno naglašava svoj odnos prema vjeri, i u tome kontekstu takvu grafiju i treba razumjeti. Ako pisac "upravo misli na Boga", onda on i jest vjernik, te tako i treba razumjeti njegov tekst: kao tekst jednog vjernika. Šta da se radi — lingvističkim žargonom rečeno, ateizam je neutralni a religioznost markirani član opozicije. :) Hvala bogu što nije obratno. ;)
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Belopoljanski

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.255
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #23 : 1. 02. 2011. у 20.41 »
Хм, ово је помало незгодно јер заиста јесам нешто-теиста. Али сам убеђен да бих исто ово написао и да сам атеиста.

Овде се уопште не подразумева било какво постојање Бога. Овде се говори о некој полујасној идеји тако нечег, говоримо о идеји, о појму. Да не заборавимо, ради се о нечему што ни као појам није дефинисано на одговарајући начин, а камоли да се расправља има ли тога или не.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #24 : 1. 02. 2011. у 20.53 »
Ne razumijem. Ako misliš na neku polujasnu ideju o božanstvu, na nešto što ni kao pojam nije precizno odredivo i konkretno, pa onda to svakako treba da pišeš s malim početnim slovom.

Sve što je opšte, uopšteno, neprecizno, nekonkretno, nespecifično, univerzalno — jeste zajednička imenica i piše se s malim početnim slovom.

Ono što je jasno, precizno, konkretno, specifično i posebno — jest pak vlastita imenica i piše se s velikim početnim slovom kako bi se baš ta njena značenjska posebnost i konkretnost istakla.

Ako pod bogom podrazumevam opštu ideju tako nečeg, onda je to zajednička imenica. Ako pak mislim na Boga kao konkretno, precizno definisano, specifično i posebno božanstvo, onda je to vlastita imenica. (Ako mislim na satelit uopšte, onda je to mjesec; ako pak mislim na jedan konkretan satelit koji obilazi oko Zemlje, onda je to Mjesec.)

Te u tome drugom slučaju svakako sam nešto-teista. :) Ne mogu prizivati Boga (s velikim B) ako pod time ne podrazumevam konkretan pojam (jer, veliko slovo = konkretan pojam), a onda jesam vjernik. Lišen teizma, mogu jedino prizivati boga (s malim B) kao opštu i nekonkretnu ideju (jer, malo slovo = uopštena ideja, opšti pojam); kao npr. u razgovornim i narodnim izrekama, poslovicama, psovkama i sl. (hvala bogu, daj bože, bogamu, zaboga, zbogom i dr.).
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #25 : 1. 02. 2011. у 21.31 »
A kad kažem ja ono moje: Oj, Bogo moj…? Malo ili veliko? (nisam vernik, ali, da li to ima ikakve veze kad se radi o ovim tipovima izraza?)
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #26 : 1. 02. 2011. у 22.05 »
Kada se radi o tim tipovima izraza, ne bi trebalo da religioznost uopšte ima veze. Prosto, to su razgovorni, narodski izrazi koji uopšte nemaju veze s božanstvima i religioznošću, osim što se, eto, u njima pominje bog. Ali značenje tih izraza obično nema nikakve veze s bogom — "o bogo moj" nije nikakav odistinski vokativ kojim se zaista obraća bogu, već je, naprotiv, izraz koji znači začuđenost, zapanjenost (ironičnu ili ne) i sl. Dakle, u takvim izrazima najbolje uvek malim slovom.
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Ван мреже Бруни

  • Девојчица!!!
  • Администратор
  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 9.857
  • Сајбер зевзек…
  • Говорим: шпански, енглески
  • Родно место: Београд
    • Српски ми је матерњи језик
    • Српски језички атеље
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #27 : 1. 02. 2011. у 22.16 »
Tako sam nešto i ja mislila… Fala, Đole.  [fsmile]
Don’t ask me why I am a vegan, ask yourself why you’re not.

Ван мреже Belopoljanski

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 2.255
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #28 : 1. 02. 2011. у 23.09 »
Мислим на Бога као на ентитет, на апсолута, на нешто што има свест, на нешто што јесте (да не употребим реч „биће“, јер не знам колико је прикладна). Не на Бога као посебно божанство, него на Бога као једино божанство и никако не прецизно дефинисано, јер „бог хришћана“ и „бог муслимана“ и нису прецизне дефиниције, него само некакве одреднице које делују одређено, а заправо ништа не казују.

Хвала Богу, дај Боже, јер је реч о народним изразима у којима се мисли баш на конкретног Бога. Само да појасним, под Сунце/сунце нисам мислио на то што данас знамо да у свемиру постоји небројено много сунаца, или месеца, него на хипотетичку ситуацију у којој је Сунце једино сунце за које знамо.

Ван мреже Đorđe

  • Староседелац
  • *****
  • Поруке: 874
Одг.: Божји или Божији
« Одговор #29 : 2. 02. 2011. у 00.40 »
Ali napravi razliku između reči (pojma) upotrebljene u opštem, profanom značenju i reči (pojma) upotrebljene u konkretnom značenju.

Čak i da postoji samo jedno sunce za koje znamo — ovo naše — opet neću pisati „progrijalo je Sunce“ ili „u sobu su se uvukle Sunčeve zrake“. To nema smisla, jer tu, u tim rečenicama, reč (pojam) sunce nije upotrebljena u konkretnom značenju i ne odnosi se na samu zvezdu već na njen sjaj, na jedno uopšteno shvaćanje sunca kao vremenske pojave.

Isto tako, čak i da postoji samo jedan bog (čak i da postoji!) — nebitno koji to bog bio i kako on precizno bio definisan, već samo da bio, tj. da jeste, kao neki, jedan, makar i neodređen, natprirodni entitet — opet nema smisla pisati „hvala Bogu, izvukosmo se“ i sl., jer se u toj upotrebi, u tom značenju, ta reč jednostavno ne odnosi ni na kakvog boga kao konkretnog entiteta, niti ima veze s njime konkretno, već se upotrebljava u jednom profanom značenju, odnosi se na jedno uopšteno shvaćanje boga (ako se uopšte na njega odnosi) i ima sasvim drugačije, neteističko, značenje.

Reči se mogu upotrebljavati u različitim kontekstima, u različitim značenjima. Osobenost je našeg pravopisa ta da opšte pojmove i reči upotrebljene u uopštenom i univerzalnom značenju pišemo s malim, a konkretne pojmove i reči upotrebljene u specifičnom i posebnom značenju pišemo s velikim početnim slovom. To znači da mogu pisati i knjiga i Knjiga, i korak i Korak, i miloš i Miloš ako hoću, u zavisnosti od konteksta i značenja u kojem upotrebljavam pojam. Naravno, najčešće i obično će pisanje svih reči biti ujednačeno, jer se najčešće i obično one upotrebljavaju u istim i ujednačenim značenjima (pa i kada nije tako, po inerciji ćemo se najčešće prikloniti uobičajenoj grafiji). Ali to ne znači kako nema prostora i za ovakve pravopisne mogućnosti:

1a. Na stolu je imao neku Andrićevu knjigu, nikad pročitanu.
1b. Poštujte slovo Knjige, jer to je Riječ Božja! (gde se pod Knjigom misli na konkretnost toga pojma oličenu, recimo, u Kuranu ili u Bibliji; tako i s Riječju : riječju i s Bogom : bogom)

2a. Između ljubavi i mržnje jedan je korak.
2b. Taj Korak prvoga čoveka na Mjesecu, ta njegova Stopa, obilježila je početak jedne nove ere.

3a. Moj sin zove se Miloš.
3b. Svi su Srbi, izgleda, danas postali miloši! / A ti si mi, kao, nekakav miloš! (’junak, junaša’; opšte značenje, uopšteni pojam)

Otuda inače proizilaze i sva pravopisna pravila oko pisanja velikoga početnog slova. Dakle, tako i s bogom — gledaš u kakvom je značenju i kontekstu upotrebljen pojam. Nema govora o tome da se u izrazu kakav je „hvala bogu, izvukosmo se“ uopšte misli i na kakav natprirodni entitet. Ako se možda i (posredno) misli na njega, na nekakvoga Boga kao konkretno, natprirodno biće za koje se veruje da kroji sudbinu ljudi, opet je pojam upotrebljen u krajnje opštem i profanom kontekstu i značenju, a ne u konkretnom, odnosi se na posledice nekoga usuda ili kismeta (kao što se i sunce odnosi na Sunčev sjaj i toplotu, a ne na samu tu zvezdu), na sudbinsku pojavu (kao što se i sunce odnosi na vremensku pojavu ili mjesec prosto na jedan nebeski prizor), a ne na konkretnost bilo kakvoga Boga.

Postoji i samo jedna apsolutna istina. Samo jedna konkretna prošlost. Samo jedan jedini vazduh. Samo jedna zemlja pod nama i nebo nada nama. I tako dalje. Ali te su reči tu upotrebljene u opštem, univerzalnom značenju i zato su zajedničke imenice. Može im se dati i specifičan, konkretan kontekst („Ništa nije vrednije od Istine“, „izdavačka kuća ’Prošlost’“, „planeta Zemlja“, „U njihovoj kulturi slavilo se Nebo“ itd.), ali to niti umanjuje njihovu konkretnost i apsolutnost inače, ali niti umanjuje činjenicu da su to prevashodno opšti pojmovi, tj. zajedničke imenice — da se tako shvaćaju te obično upotrebljavaju.
„Either you repeat the same conventional doctrines everybody is saying, or else you say something true, and it will sound like it's from Neptune.“ (Noam Chomsky)

Тагови: